Jedinstvo muslimana

web_admin 7. Novembra 2014.

JEDINSTVO MUSLIMANA

Braćo i sestre,

Svakome ko ima oči i razmišlja svojom glavom danas je – kao i godinama ili generacijama ranije, Bog zna otkad – jasno da su muslimani općenito, pa i Bošnjaci, ili svi skupa bh. muslimani, razjedinjeni. Najbolji među njima stalno pozivaju na naše muslimansko jedinstvo ili svugdje započinju razgovor o tom jedinstvu kako bi se naše stanje – s Allahovom pomoći -popravilo. Razjedinjeni, muslimani rasipaju ogromnu energiju i gube materijalne, finansijske i druge resurse; zbog nejedinstva propadaju mnoge mogućnosti za poboljšanje njihova političkog, ekonomskog, obrazovnog, kulturnog i svakog drugog stanja. Razjedinjeni, muslimani postaju lahak plijen svojih neprijatelja. A samo mali pokušaji jedinstva među muslimanima ujedinjuju  njihove neprijatelje, čak i one koji su međusobno neprijatelji jedni drugima. Na svjetskom planu, dok se na evropskom kontinentu pravi Evropska Unija, dok su države sjeverne Amerike već više od dvije stotine godina ujedinjene u moćnu konfederaciju, dok zemlje Afrike prave Kongres afričkog jedinstva, dok se udružuju zemlje Azije, dok je postojao, ili i danas u nekom vidu postoji savez ruskih zemalja, dok se udružuju bogati (u Grupi G 8), itd., svaki razgovor o ujedinjavanju muslimanskih naroda i država unaprijed se osporava i osujeti od strane današnjih svjetskih moćnih sila.

Mi, muslimani Bosne, kao jedan od manjih naroda u Svijetu Islama, ne možemo mnogo doprinijeti svemuslimanskom jedinstvu. Mi treba da imamo bar svijest o tome da bi ujedinjeni, jaki muslimanski svijet doprinio poboljšanju našeg stanja; mi treba da na naše političare svakodnevno vršimo pritisak da nas i našu državu BiH ne odvoje od Svijeta Islama, koji ima posebne osjećaje za nas, autentični evropski narod koji na svome topraku ovdje živi već oko hiljadu godina, a bar pola milenija u islamu.

Ali, možemo, i moramo, svakodnevno raditi za naše muslimansko jedinstvo ovdje u Bosni i, šire, na Balkanu i u Evropi. Prije nego iznesemo šeri'atska gledišta o muslimanskom jedinstvu, da se bar nakratko prisjetimo naše ružne stvarnosti.

Tokom agresije na našu zemlju i genocida nad našim narodom, jedan izdajnik, komunistički glavešina u Bosanskoj krajini, poveo je dio Bošnjaka u rat protiv njihove vjerske i nacionalne braće. Taj bratoubilački rat odnio je oko tri hiljade života naših mladića i svima nama nanio povijesnu sramotu. Ožiljci toga rata još su svježi, a njegovi uzroci se još nisu iskorijenili, niti su njegove gorke posljedice prestale.

U bošnjačkom narodu tinja jedna duhovna, često nevidljiva podjela na onaj njegov komunistički i onaj vjernički dio. Kad kažemo komunistički dio, mislimo na onaj dio Bošnjaka koji i dalje slijedi sistem vrijednosti kojeg je donijela komunistička ideologija i politika: izbjegavanje namaza, muslimanskih imena, islamske tradicije i kulture ponašanja, a prihvatanje neislamskog sistema vrijednosti: harama u jelu i piću, brakova sa nemuslimanima i nemuslimankama, fascinacije zapadnjačkom kulturom i civilizacijom i kompleksa manje vrijednosti zbog muslimanskog porijekla i tradicije te bošnjačke nacionalnosti.

Na nacionalnom planu, naš bošnjački narod se također izdijelio, posebno izvan BiH. Jedna manjina u Bosni ne žele bošnjaštvo pa se izjašnjavaju kao “Bosanci i Hercegovci”, Sarajlije, anacionalni i tsl., a u Srbiji i C. Gori dijelimo se – po nacionalnoj osnovi – na Bošnjake, Muslimane i Crnogorce, čak i Srbe. U Hrvatskoj se jedan dio Bošnjaka smatra Hrvatima, s obaveznim dodatkom “islamske vjeroispovijesti”. Nekoliko miliona Bošnjaka koji već oko sto godina egzistiraju u Turskoj dobrim dijelom su izgubili svijest o bošnjaštvu, ali, hvala Bogu, ne i svoju vjeru.

Po kulturnom šavu, Bošnjaci su – čini nam se, nesvjesno – podijeljeni na one koji su objekt srpske kulture (Sandžak i tuzlanski region) te one koji trpe utjecaje hrvatske  (Bosanska krajina i Posavina) ili slovenske kulture (Bošnjaci u Sloveniji). Kakvo je stanje našega korpusa u zemljama Zapada, posebna je priča. Prve dvije generacije bošnjačkih muslimana pretrpjele su strašne utjecaje kulture svake zemlje u koju su došli; asimilicija je davno uzela svoj danak i pitanje  je šta je uopće moguće uraditi na tome planu. Hvala Bogu, treća i četvrta generacija Bošnjaka, zahvaljujući prije svega društvenim procesima u tim zemljama i  genocidu nad njihovim narodom u Bosni, pokazuje znakove ozdravljenja povratkom svojoj vjeri, imenima, jeziku i bošnjaštvu.

Posebna je nesreća što su muslimanski narodi koji žive na Balkanu na Berlinskom kongresu održanom u drugoj polovini 19. st. od strane evropskih sila geografski razdijeljeni da žive u više država: Bošnjaci u tri, a Albanci u četiri takve države. Dejtonskim sporazumom, Bošnjaci su georafski razdijeljeni da žive u nekoliko nepovezanih enklava unutar BiH; odnedavno je Sandžak razdijeljen na dva dijela…tako da se na Balkanu ostvaruje ona vizija koju je Hegel izrekao u svojoj Povijesti filozofije kada je zapisao: “Zahvaljujući neslozi kršćanskih vladara, na Balkanskom poluotoku je ostalo nekoliko muslimanskih enklava.” Geografski razjedinjeni, muslimani su osuđeni na siromaštvo, stalno slabljenje, iseljavanje… a prema poznatom hadisu, siromaštvo može da odvede u kufr jedan dio muslimana…

O svakovrsnoj razjedinjenosti Bošnjaka moraju brigu voditi svi, a ne samo Islamska zajednica. Gdje su naši etnografi, pisci, sociolozi, historičari, lingvisti, dijalektolozi, politolozi, psiholozi, demografi, novinari…? Što oni ne kažu svoju riječ o našem žalosnom stanju? Šta oni rade i za koga rade?

Mi ćemo ovdje – uz Allahovu pomoć – istaći poglede naše vjere na naše muslimansko jedinstvo. Riječ je, dakle, o muslimanskom jedinstvu. Naša je teza da bez muslimanskog jedinstva nema ni svebošnjačkog jedinstva; naše vjersko jedinstvo je preduvjet našeg političkog, nacionalnog i kulturnog jedinstva zbog jednostavnog razloga što je Islam prožeo naš jezik i kulturu i obilježio našu sudbinu u posljednjih pet stoljeća našeg bivstvovanja na ovom tlu.

O jedinstvu muslimana govori, zapravo, čitav Kur'an; u jednom hadisu se za njega kaže da je on, Kur'an, hablullahu'l-metin – čvrsto Allahovo uže. Podsjetimo se da istu riječ koristi i Kur'an kada kaže:

… i čvrsto se držite Allahova užeta, nemojte se razjedinjavati! (Ali Imran, 103)

U etimologiji ove riječi habl  stoji ideja da je to uže satkano od brojnih vlakana; to je cjelina sastavljena od brojnih jedinki. Time Kur'an nama sugeriše da je svaki od nas to jedno vlakno, i da, kada se ta vlakna udruže u cjelinu, predstavljamo posebnu snagu iza koje stoji najveća snaga- ona Allahova, dž.š.

Podsjetimo se i ovog ajeta:

I tako smo učinili da vi budete  narod  sredine (ummetun wesatun); onaj dio čovječanstva koji je između sebe povezan, ali i koji povezuje druge narode.

Allah vas je nazvao muslimanima, ranije i u ovoj Knjizi…(El-Hadždž, 78).

Prema tome, naše prvo određenje, naš prvi identitet i osnova našeg jedinstva sadržan je u ovom Allahovom, dž.š., daru i nazivu. Otuda su islamske veze među nama one koje prethode svakoj drugoj povezanosti.

Nama treba naše bošnjaštvo, jer nam ono omogućuje pravo na državu i afirmaciju u njoj i pred čitavim Svijetom, ali samo nacionalni osjećaj, bez islamskog identiteta, bratstva i solidarnosti odveo bi nas na šejtansku stazu i propast i poniženje koji pogađaju svaki narod koji krene tim putem. Alalhov Poslanik kaže:

“Zaista, ima ljudi koji se ponose svojim umrlim precima, ali, takvi su u Allahovim očima prezreniji od crnoga kukca tvrdokrilca koji svojim nosom valja komad balege! Pazite, Allah je od vas otklonio aroganciju koju ste imali u vrijeme džahilijjeta, kada ste se hvalisali slavom svojih predaka. Čovjek je, zaista, ili vjernik koji Allaha stalno ima na umu, ili nesretni grješnik! Svi ljudi su djeca Ademova, a Adem je stvoren od prašine!” (Prenose Et-Tirmizi i Ebu Davud od Ebu Hurejrea.)

Međutim, ima jedna kur'anska sura koja se kao cjelina bavi jedinstvom muslimana, tj. pretpostavkama toga jedinstva i načinima njegova čuvanja. To je sura El-Hudžurat. U njoj se nalazi ajet koji je svima vama poznat:

Vjernici, muslimani, su samo braća!

Interesantno je kako Kur'an koristi riječi iz porodičnog života kako bi što snažnije odslikao jedinstvo koje traži od muslimana. Muslimani su braća – to znači da oni treba da se međusobno uvažavaju, saosjećaju jedni sa drugima, pomažu se i brinu jedni o drugima u svim životnim situacijama kako to čine braća od iste majke i oca. Ali i nazivUmmet,  koji označava sve muslimane svijeta, dolazi iz istog kruga: od riječi umm – što znači: majka, temelj, osnova, pa bi svi muslimani Svijeta trebali da se međusobno vole kao što majka voli svoju djecu, i da se vežu za isti temelj ili osnovu, da hrle prema njemu, da se njemu obraćaju kao što djeca hrle majci, tome temelju njihova života, i najprije od nje traže pomoć ili joj izražavaju svoju radost.

Upravo tu ideju temelja na kome počiva zgrada cjelokupnog muslimanskog bivstvovanja nalazimo u početnim ajetima sure El-Hudžurat:

O, vjernici, nemojte davati prednost ničemu pred onim što su Allah i Njegov Poslanik (propisali) već stalno Allaha imajte na umu, bojte Ga se, čuvajte Njegove granice – jer, uistinu, Allah sve čuje i sve zna!

O, vjernici, ne podižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikovoga glasa niti govorite glasno s njim kao što glasno govorite jedan sa drugim – da ne bi sva vaša (dobra) djela propala uludo, a da to i ne opazite!

La tuqaddimuû bejne jedejillahi we resulihi  mufessiri tumače da znači: Ne dozvolite svojim željama da imaju prednost pred Allahovom i Resulullahovom voljom, a slijedeći ajet, uz ono doslovno značenje koje je bilo upućeno Poslanikovim, s.a.w.s., savremenicima, za sve potonje generacije znači: da se ne smije dopustiti da ičija osobna mišljenja i naklonost prevladaju jasne zakonske odredbe i moralne zasade koje je proglasio Vjerovjesnik, s.a.w.s.

Iz ovih i narednih ajeta iste sure mufessiri  dozvoljenim idžtihadom izvlače zaključak da se muslimani, da bi ostvarili svoje jedinstvo, nakon što se pokore volji svoga Stvoritelja i poslanika Muhammeda, s.a.w.s., trebaju pokoravati onima koje su na valjan, legalan način izabrali kao svoje predvodnike. Oni, ti predvodnici u njihovom javnom životu, su halife, ili nasljednici Allahovoga Poslanika, ali oni nisu nikakvi sveci, nikakvi nedodirljivi ljudi, «Božije sjene» na zemlji i sl.

O, vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Njegovome Poslaniku i onima koje ste svojom voljom izabrali (uli emri minkum – oni koji imaju ugled među vama, bogobojazni kojima ste povjerili vlast nad vama). (En-Nisa’, 59).

S tim u vezi, Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao:

“Musliman je obavezan da sluša i pokorava se, svejedno volio on to ili mrzio, sve dotle dok mu se ne naredi da učini nešto što vodi u grijeh; ako mu se naredi da čini grijeh, tada nema ni poslušnosti ni pokornosti!” (Prenose Buhari i Muslim od Ibn ‘Umera.)

“Vaša je obaveza da stanete uz ujedinjenu zajednicu i uz većinu!” (Prenosi Ahmed ibn Hanbel od Muaza ibn Džebela.)

“Allahova ruka je nad džematom (zajednicom), pa ko se odvoji od džemata, odvojio se za Džehennem!” (Prenosi Et-Tirmizi od Abdullaha ibn ‘Umera.)

U nastavku, sura El-Hudžurat govori o najopasnijim duhovnim bolestima koje razaraju jedinstveno muslimansko tkivo. Prva od tih bolesti je klevetanje. Danas, zbog razvijenih masovnih elektronskih i printanih medija, ta se bolest širi kao kuga. Najčešće u rukama nevjernika, munafika, smutljivaca i pokvarenjaka, takvi mediji šire opasne glasine o našem Ummetu, o zbivanjima u muslimanskim zemljama, o vjerskim i političkim predstavnicima muslimana u našoj zemlji i u ostalom Svijetu Islama. Poznato je da muslimani u našoj zemlji, nažalost, još uvijek nisu razvili medije koji bi mogli efikasno da informiraju i ispravno orijentiraju naš Ummet u svim važnim situacijama. Nažalost, svijest o potrebi za takvim medijima nije dovoljno razvijena ni kod “običnih” muslimana ni kod njihovih predstavnika.

Kur'an upozorava na klevetu i daje lijek protiv nje:

O, vjernici, ako vam dođe neka poročna osoba sa nekom (klevetničkom) pričom, dobro je provjerite da ne biste, i ne znajući, povrijedili ljude, pa da se onda ne kajete zbog onoga što ste učinili! (6).

Mufessiri ističu da ovaj ajet implicitno naređuje muslimanima da čuvaju čast i ugled svakog člana Ummeta i svakog čestitog vođe muslimana.

U slijedećim ajetima sura El-Hudžurat direktno govori o bratstvu među muslimanima. Kur'an-i kerim je realistična Knjiga koja traži mirenje sukobljenih strana među muslimanima, ali i obavezu Ummeta da ustane protiv one strane koja “postupa nepravedno” “sve dok se ona ne vrati Allahovoj zapovijedi.” Zatim je ova sura istakla nove bolesti koje razaraju muslimansko jedinstvo: podrugivanje, ogovaranje, sumnjičenje i špijuniranje. U jedinstvenom poređenju, Kur'an ogovaranje drugih poredi sa jedenjem mesa svoga mrtvog brata, o čemu je pisac najpoznatijeg pravnog tefsira, El-Qurtubi, izveo ovakav zaključak: – Kao što je haram i ogavno jesti meso umrlog čovjeka, takav isti je haram ogovarati ljude iza njihovih leđa. U onoj mjeri koliko se čuvaju spomenutih duhovnih bolesti, u toj mjeri muslimani čuvaju jedinstvo svoje zajednice.

Nakon što je uspostavio temelje za mir i solidarnost jedinstvene muslimanske zajednice, Kur'an uspostavlja nove temelje bratstva i jedinstva među svim ljudima; poslije bratstva po vjeri, Kur'an nudi bratstvo ljudi po porijeklu kada kaže:

O, ljudi, Mi smo vas sve stvorili od muškarca i žene, i učinili od vas narode i plemena – da biste mogli upoznati jedni druge! Uistinu, najplemenitiji od vas u Allahovim očima je onaj koji Ga je najdublje svjestan!…(El-Hudžurat, 13).

 

     Dr. Džemaludin Latić

 

IZVOR:  www.rijaset.ba