Maturalna ekskurzija Istanbul 2014

web_admin 16. Oktobra 2014.
Maturalna ekskurzija Istanbul 2014

Grad u kojem su mačke deblje od bosanskih pasa, gdje vidjesmo šta, ustvari, znači biti „nosač Samuel“, gdje trgovci ne odustaju od prodaje dok nešto ne kupite, gdje su najjeftinije stvari začini i slatkiši… Istanbul – grad koji će nas uvijek dozivati da mu se vratimo.
Došla je ta dugo iščekivana subota. Krenusmo ispred naše Medrese s velikim, ali polupraznim koferima, jer smo mislili i na to da ćemo vratiti više stvari nego što ponesemo.
Prvu noć u autobusu malo ko da je spavao. Ili se pjevalo ili su se trošili posljedni megabajti besplatnog mobilnog interneta dok smo još bili unutar drage nam Bosne i Hercegovine. Činilo nam se da su profesori svako malo govorili: “Granica, pripremite dokumente”; “Pasoše otvorite na sliku”; “Polako izađite”; “Jeste li svi tu?” itd…
Na akšam-namaz smo stigli u „Isa-begovu medresu“ u Skoplju, gdje smo klanjali i malo „došli sebi“. Nakon toga odlazimo u obilazak grada i bivamo zadivljeni kako starim tako i novim dijelom grada.
Naša slijedeća stanica bila je Grčka. Tu smo se kratko zadržali u želji da što prije stignemo u Istanbul.
U ponedjeljak (22.09.) ranom zorom pred nama su se prostirala polja te divne zemlje Turske. U 15:00 sati istog dana smjestili smo se u hotel „Bosna“ u Istanbulu. Prvo što nas je zanimalo nakon što su nas rasporedili po sobama, bila je šifra od interneta. Nije nas iznenadilo da je to upravo broj 1453, jer kod njih je sve u znaku te godine.
Iako smo bili premoreni od sjedenja u autobusu, nismo sjedili u hotelu, već smo se odmah bacili u tumaranje „stambolskim“ ulicama. Nakon večere je započinjao noćni život. Turski čajevi, nargile, flaširana voda i kebabi su glavni krivci što smo svako malo navraćali u mjenjačnice kako bismo eure mijenjali za lire.
Slijedeća dva dana su protekla u službenim obilascima Miniturka, Kapali čaršije, Panorame 1453, Aya Sofije, Sultan Ahmedove džamije (Plave džamije), Ejjubije, krstarenja Bosforom, Topkapija i škole (Medrese IMAM HATIP LISESI). Uspjeli smo da tim službenim obilascima, a i između njih zajedničkim pjevanjem ilahija, bosanskih sevdalinki, a i turskih pjesama, izmišljanjem šala i fraza, smijanjem i plakanjem, stvorimo lijepe uspomene na, kako to Turci kažu „drugu domovinu za nas Bošnjake“.
Sve smo to lijepo uokvirili večerom kod načelnika općine Fatih u Istanbulu. Nakon bratimljenja naše škole i njih, Turaka, ostao nam je samo još jedan dan da vidimo i ponesemo kući u srcima još malo od šarolikog grada na Bosforu.
Taj zadnji dan smo „lomili“ noge trčeći da stignemo sve planirano obići i pokupovati obećane poklone onima koji su ostali u Bosni.
Nakon doručka u petak ujutro krenuli smo put Bosne, bogatiji nego što smo došli. Naše bogatstvo nije bilo u materijalnom smislu, jer su rijetki oni kojima je u džepu ostalo 10-20 lira, konvertibilnih maraka ili novčanica bilo koje valute.
Povratak kući uvijek prođe brže nego odlazak. Bosansku granicu smo prešli pomalo nostalgični za Istanbulom, ali opet srcima punim Bosnom.
Opet smo pred našom Medresom vukli kofere i torbe do auta roditelja koji su iščekivali kad ćemo se “pomoliti uz brdo”. Bilo je i suza među nama medresantima, jer je odlazak u Tursku nagovještavao kraj našeg drugovanja u Medresi.
U ovom tekstu nemoguće je ostaviti sve utiske i osjećaje koje smo ponijeli sa sobom. To mogu razumjeti oni koji su to već doživjeli. Zato iskrenim savjetom mlađim generacijama preporučujemo da maturalnu ekskurziju ni u kom slučaju ne propuste, jer sve što gradimo školovanjem kroz četiri godine produbimo i zapečatimo upravo na toj maturalnoj, posljednjoj ekskurziji.

Azra Subašić IVd
Dželila Jusić IVd

GALERIJA