Mevlud u Arapuši

web_admin 29. Marta 2017.
Mevlud u Arapuši

 

Iza sedam gora, iza sedam dola, postoji malo čarobno mjesto pod imenom Arapuša. Iako je to malo selo u njemu je odrasla velika osoba, naš velikan, te najvažniji reis 20. stoljeća Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević. Dokaz da dobri ljudi i kad umru žive u nama jeste i jučerašnji mevlud koji smo održali u džamiji u Arapuši pokušavajući time da ovom mjestu vratimo duh prošlih slavnih vremena. Odziv je bio jako velik. Program je počeo nakon podne namaza, sa predivnim glasovima našeg hora, i njihovog izvođenja mevluda, te nekoliko ilahija. Nakon upriličenog mevluda obratio nam se hfz. Suad ef. Šahinović koji nam je svojim govorom iznio poruke koje je Čaušević u toku svog života iznova ponavljao i podsticao. Na samom kraju, riječ zahvale je izrekao unuk reisu-l-uleme.

Ovoj svećanosti su prisustvovali i predstavnici Udruženja građana Reis Mehmed – Džemaludin Caušević, Asim Hadžić i unuk reisa Džemaludina, koji rade na projektu izgradnje memorijalne kuće reisu-l-uleme koja ima za cilj oživiti njegov lik i djelo.

Vođe ovog putovanja su bili profesori Ibrahim Redžić i Munir Makić, a program je osmišljen i izveden pod dirigentskom palicom profesora Nijaza Kovačevića.

I za kraj, jedno razmišljanje Džemaluddina ef. Čauševića koje je aktuelno u svim vremenima:

„Velika je ludost bila misliti da će drugi čekati i gledati na nas ili da će se vrijeme okrenuti prema našoj želji. Sad su i šila i igle drukčije, čekići i vignjevi su se promijenili. Škole i način školovanja se izmijenio, i ko se ne bude snalazio u ovim novotarijama on je izgubljen. Svijet se kreće naprijed, pa ako se i mi ne budemo ravnali prema duhu vremena, bit ćemo pregaženi. U prošlosti smo mnogo drijemali, treba već jednom toga se proći. Dok smo mi tražili pomoći od turbeta, od mrtvih ljudi, dok smo izgledali (čekali) da nam halife i hilafet očuvaju našu vjeru, drugi su se dali na izvođenje praktičnijih sredstava. Vrtili su planine, ulazili u utrobu zemlje, vadili rude, iskorištavali šume i sticali bogatstvo. Mnogi su opet dizali i uspostavljali sve što treba za očuvanje svoje zajednice. I ovdje se ispunila ona trajna istina da ‘znaniji i neznaniji ne mogu bit jednaki’. Mi učimo Kur'an, mi slušamo Kur'an, ali ono što Kur'an od nas traži u pogledu radai truda, to drugi izvršavaju.“