Našim dragim vakifima (povodom Dana vakifa)

„Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobiće nagradu od  Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.“

 (Sura El-Bekare: 274)

Već  skoro dvije decenije u kontinuitetu 10. april i Grad Cazin su datum i mjesto dobro poznato narodu Cazinske krajine i cijelog Unsko-sanskog kantona.  Naime, toga dana Medresa „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Cazinu je mjesto tradicionalnog okupljanja vakifa  i prijatelja Cazinske medrese. Evo već drugu godinu u nizu nismo u prilici da budemo zajedno, da skupa evociramo uspomene na one lijepe augustovske dane 2004. godine kada smo udarali temelje našeg prijateljstva. Nažalost, pandemija koronavirusa zakočila je cijeli svijet i prisilila nas da i ove godine ne možemo organizirati svečanost povodom Dana vakifa . Znamo da ste se radovali Danu vakifa kada ste ponosno oblačeći najljepša odijela dolazili u naš i vaš Cazin želeći da vidite i da se uvjerite kako napreduje vaš vakuf koji ste vi s ponosom utemeljili.

Dragi vakifi!

 Kolektiv Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ osjeća prazninu što ne možemo biti uživo zajedno. Da podijelimo osmijehe jedni drugima, da blagosivamo jedni druge, da stisnemo ruke jedni drugima i na taj način osnažimo naše dobro i snažno prijateljstvo.

Stoga sljedećih nekoliko rečenica upućujemo upravo Vama, dragi naši vakifi.

     Naša Medresa ima tri vrijednosti koje brižno čuva: Reisa Džemaludina-ef. Čauševića po kome naša škola nosi ime, rahmetli Aliju Izetbegovića i Reisa Mustafu Cerića koji su postavili kamen temeljac za našu školu sada već davne 1998. godine i ima svoje ponosne vakife. To su vrijednosti koje s ponosom ističemo i sa kojima se posebno dičimo. Lijepo se ovom prilikom prisjetiti svih onih dobrih duša koje su prodefilovale kroz našu Medresu minulih godina. Posebno su ostala u sjećanju lijepa i vedra lica naših krajiških i bosanskih nena i didova (nana i djedova) koji su sa tolikom  željom i emocijama dolazili na Dan vakifa. Neki su se vratili svome Gospodaru Allahu, dž.š., zadovoljni a i On s njima zadovoljan. Upisali su se u tu veliku porodicu vakifa, od ashaba, tabi'ina pa sve do naših dana. Onima koji su napustili ovaj prolazni svijet svake godine profesori Medrese prouče hatmu i upute hajr-dovu za njih. Svima onima, koje Gospodar još nije pozvao sebi, od srca zahvaljujemo jer su svojom žrtvom pokazali kako se  postupa s imetkom.

Dragi naši vakifi, Dragi Bog kaže: „Sve što je na Zemlji prolazno je“. Samo ono što se s imenom Boga ostavi to vrijedi i traje. Proći će i ova trenutna iskušenja koronavirusa, ako Bog da. Nadamo se i molimo Boga Dragoga da dođe vrijeme kada ćemo ponovo zajedno obilježavati 10. april – Dan vakifa. Ma koliko ljudske riječi bile tople, prožete zahvalama, istinska zahvala i blagodat vas čeka od Onoga koji nas je učinio imućnima. Nastavićemo, ako Bog da, uz Božiju pomoć, čuvati i širiti naš vakuf.

S željom da idući Dan vakifa obilježimo bez ovih trenutnih belaja, molimo Uzvišenog za vaše zdravlje i svaki hajr u životu.

                                                                                                                                                                                                                         Vaša Cazinska medresa

 

                                                                      

 

Comments

comments