MEDRESA "Džemaludin-ef. Čaušević"

Reportaža o hadžu – hadž u očima učenice naše Medrese


Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svjetova koji je pozvao moje roditelje i mene u časna mjesta Mekku i Medinu, neka je salavat i selam na Poslanika, a.s., njegovu časnu porodicu i sve sljedbenike.

Esselamu alejkum. Ime mi je Amra Alešević, učenica sam IVc razreda i pišem vam reportažu o svom putovanju na hadž.
Samim slijetanjem aviona posmatrali smo svjetla Medine, a jedno svjetlo je nadjačalo druge. Odmah smo znali da je to džamija Resulullaha, s.a.v.s. Osjećaj da ste u gradu Poslanika i da on boravi nekoliko kilometara od vas se ne može opisati, nestvaran je, a zamislite tek emocije kad se njegov mezar i džamija vidi uživo.
Sama Rewda, činjenica da je to Džennet na Zemlji, je nešto posebno.
Tu je mezar Muhammeda, a.s., i tu su mezari prvog i drugog halife Ebu Bekra i Omera, r.a., tu je nekad bila soba Majke Vjernika – Aiše, r.a., i u toj sobi je preselio na bolji svijet Muhammed, a.s.
Kada smo ušli – val uzbuđenja, emocije, drhtavica. Stojim na korak od Dženneta, tu, u Rewdi, osjećanja su hitrija od misli.
U Medini osjetite ljubav između ljudi, između svih rasa i nacija, niko ne gleda ko je ko.
U safu vam se nasmiju, zagrle vas poselame. Medina je stvarno nešto posebno, u Medini ste kao kod kuće, ali opet u Medini.
Cijela Poslanikova džamija prostrta je prelijepim crvenim ćilimima, sve miriše jednom smjesom mirisa svojstvenim samo za ambijent ove jedinstvene džamije, čuje se daleko prisustvo nekog dezinficirajućeg sredstva. Džamija je besprijekorno čista kao i sva njena dvorišta i trijemovi. Posvuda je mnoštvo redara sa najmodernijim usisivačima koji se gotovo ne čuju.
Sa svih strana Poslanikove džamije nalaze se već spomenuta velika dvorišta koja su popločana bijelim mermerom na kojima pretpostavljam može klanjati bar milion klanjača.
Čuju se poluglasno najrazličitiji jezici zemaljske kugle, a potom mujezinov glas u vedrom medinskom nebu utiša to hučanje.
Najviše vremena sam provodila u Poslanikovoj džamiji Znamo za hadis da je jedan namaz u haremu Poslanikove džamije vrijedan kao hiljadu drugih namaza i to treba maksimalno iskoristiti.


Ovdje se dotičem nove teme – tih Arapa. A prije nego li riječ o njima kažem, čovječe, Gospodar ih je odabrao. Oni klanjaju u haremu (sjeti se vrijednosti tog namaza), služe iznemogle hadžije, oni ljude ugošćavaju i pomažu.
We take care of you – napisano na jednom paketiću hrane koji nam je podijeljen prilikom ulaska u Mekku. A prilikom boravka u Mekki, osjetili smo da je značenje tih njihovih riječi stiglo iz srca. Vojnici koji te posipaju vodom, brinu o tvojim potrebama, pa i onda kad ti nije do toga – omogućivanje hadžijama da neprestano piju hladan zemzem, angažman hiljade policajaca i volontera koji su susretljivo i s osmijehom na licu usmjeravali hadžije i bili im na usluzi u svakom momentu.
Stigli smo u Mekku oduševljeni dočekom.
Posipanje laticama ruža, zemzem-voda i učenje Kur'ana prelijepim glasom su samo dio tog dočeka koji je mnoge hadžije ostavljao u suzama shvaćajući time da su u Mekki.
Tu sam najviše vremena provodila u haremu te je još jedan u nizu neočekivanih i prelijepih događaja bio taj što sam dodirnula Kabu. To je nešto nevjerovatno i o čemu sanja svaki musliman, da bar jednom u životu dođe otkud je sve krenulo i poteklo i da obavi ono što je Allah naredio.
Za kraj bih da kažem da iskoristite priliku ako ste u mogućnosti i odete na hadž dok ste mladi i u snazi, jer ako ostarite prije hadža, sa puno teškoća ćete obaviti naporni dio hadža.
U Bosni još uvijek vlada mišljenje da hadžija treba biti u što poznijim godinama života kako bi se sačuvao hadž. Smatram da to nije ispravno mišljenje iz razloga što termin hadžija i musliman nije isto.
Musliman treba biti isti i prije hadža i poslije hadža, odnosno da se pridržava istih propisa, a hadž treba samo da mu pomogne da bude još bolji u svojoj vjeri.
Molim Uzvišenog Allaha da i ostalim vjernicima podari priliku obaviti hadž za vrijeme svog života na dunjaluku.
Esselamu alejkum.

 

 

 

 

 

 

 

Comments

comments

Kategorije

Arhive