Dan nezavisnosti jedine nam domovine

Jeste li za suverenu i nezavisnu državu građana i ravnopravnih naroda – Muslimana, Srba, Hrvata i ostalih koji u njoj žive? – referendumsko je pitanje koje je narodima Bosne i Hercegovine postavljeno 29. februara i 1. marta 1992. godine, a na koje je pozitivan odgovor dalo 64,4% građana. Tada su bili jedinstveni i tražili jedno – vlastitu domovinu i izglasali demokratsku, nezavisnu i državu ravnopravnih građana. I od tada se 1. mart obilježava kao Dan nezavisnosti Bosne i Herecgovine.  

Prethodno, na skupštini Republike Bosne i Hercegovine u oktobru 1991. godine, izjašnjenje o memorandumu o nezavisnosti, podijelilo je stanovništvo na one za i protiv vlastite države. „Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje!“, rečeno je tada.  

„Muslimanski narod neće nestati, to ja poručujem gospodinu Karadžiću!“ – odgovorio je prvi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine, rahmetli Alija Izetbegović. Uskoro je potvrđeno da prethodne riječi nisu bile samo puke izjave.

Bosna i Hercgeovina se izjasnila za referendum, a građani su se odlučili za nezavisnu državu. U noći na drugi mart u glavnom gradu su osvanule barikade i pripreme za ono u šta stanovništvo nije vjerovalo, a što je najavljeno na sjednicama godinu prije – rat. Ipak, 6. aprila iste godine Bosnu i Hercegovinu kao državu priznala je Evropska zajednica, dan kasnije i Sjedinjene Američke Države, a 22. maja se zastava Bosne i Hercegovine zavihorila pred Ujedninjenim narodima. U istoj godini, 69 zemalja svijeta je priznalo BiH.

U godinama koje su uslijedile u BiH, ubijeno je i protjerano na stotine hiljada ljudi, a zločinima i genocidom trajno izmijenjena demografska struktura države. Oružani sukobi u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine prerasli su u agresiju, koja je donijela  ogromne ljudske žrtve i patnje, kao i materijalna razaranja.

Ali, Bosna i Hercegovina nije samo pojam ili statistika! Ona je historijska činjenica! Ona je dom! Domovina! To su u najtežim danima potvrdili i njeni najhrabriji sinovi. Bosna i Hercegovina je opstala – cjelovita, suverena, nezavisna.

Nakon brojnih pokušaja različitih krojača, da prekroje njene granice, konačna odluka iz Dejtona, 21. novembra 1995. godine zaustavila je oružje i linijom preko razrušenih domova i svježih grobova, potvrdila da Bosna i Hercegovina ostaje cijela. Tada je Dejton potvrdio Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu. Prema tom ugovoru, Bosna i Hercegovina sastoji se iz dvije administrativne jedinice: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta, koji ima poseban status i ne pripada nijednom entitetu.

Ustav je donesen na temeljima Dejtonskog mirovnog sporazuma. Po tom ustavu, Bosna i Hercegovina je priznata kao nezavisna, suverena država sa punim pravnim subjektivitetom, temeljena na vrijednostima mira i pomirenja. 28. februara 1995. godine Skupština Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu  je donijela odluku kojom je 1. mart proglašen Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade – historija je tako pamti još od 10. stoljeća i, mada su je mnogi osvajali i svojatali, Bosna kao država imade i tada granice, zastave i grbove.  Ali, ma ko vladao, u njoj su uvijek živjeli njeni sinovi. I uvijek osta – i posna, i bosa, da prostiš, i hladna i gladna i k tomu još, da prostiš, prkosna, od sna!

Svim građanima jedine nam domovine, profesorima, osoblju i učenicima Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ čestitamo Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!

Tekst pripremile učenice IIc razreda – Naira Cinac i Merjem Durić.