28 dec Na današnji dan 1870. godine rođen je Džemaludin ef. Čaušević, bošnjački velikan i vjerski prvak Bošnjaka

U ovoj kući na današnji dan 1870. godine u Arapuši kod Bosanske Krupe, rođen je Džemaludin ef. Čaušević, bošnjački velikan, i vjerski prvak Bošnjaka.

Večeras u Bosansakoj Krupi biti će  upriličen svečani program obilježavanja, gdje će prisustvovati zvaničnici iz vjerskog i prosvjetnog života.

Reportažu sa tog togađaja, možete  čitati u narednim danima.

Mehmed Džemaludin Čaušević rođen je u Arapuši kod Bosanske Krupe 28. decembra 1870. godine. Budući da je njegov otac Alija u to vrijeme bio imam džamije u Arapuši  i vrlo učen čovjek, prvi vjerski nauk dobiva od oca. Nakon toga kao vrlo darovit dječak odlazi u Bihać gdje u Bihaćkoj mederesi nastavlja svoje dalje obrazovanje. Maturu završava pred tadašnjim Bihaćkim muftijom Sabit-efendijom Ribićem koji ga kao izuzetno talentovanog i naprednog učenika preporučuje za dalje školovanje u Turskoj, uz stipendijsku potporu Bihaćkog muftijstva i tadašnjih uglednih krupskih i bihaćkih vakifa.

U Istanbulu najprije završava  prvi stepen idžazeta a zatim se upisuje na tada prestižni istambulski  Mektebi hukuk (Pravni fakultet) na kojem su se paraleno izučavale šerijatske i  tzv. evropske pravne nauke. Kao student prava u Istanbulu Džemaludin Čaušević je za koplje bio ispred svojih generacijskih kolega i uopšte kao student bio je briljantan u svakom pogledu.  Primjetivši kod njega izuzetan retorički dar i umijeće njegovi mentori još kao studenta su ga slali u Bosnu da drži vazove. Tako je još 1892. godine kao student za vrijeme ljetnih ferija Arapuši držao vazove u džamiji „ pred velikim brojem vjernika koji su dolazili iz mnogih krupskih sela“ .

Nakon što je diplomirao pravo na istambulskom Mektebi –hukuku oko 1894. godine Čaušević uprkos tome što mu je nuđen odličan posao u pravničkoj struci, željan novih znanja i izazova  prihvata posao dopisnika turskih novina najprije iz Kaira i Jerusalema, a zatim kao izvještač o zbivanjima na Bliskom istoku boravi  nekoliko godina u Damasku i Sani u Jemenu. Nakon toga tokom 1899. godine boravi u Ankari odakle piše za više istambulskih dnevnih listova. Početkom novog vijeka (20. Stoljeće) Džemaludin se sve češće vraća u Bosnu da bi 1903. godine konačno odlučio da prihvati mjesto profesora arapskog jezika na Velikoj sarajevskoj gimnaziji. Budući da je već bio stekao ugled istaknutog  vaiza i profesora 1905. godine biran je za člana Ulema-medžlisa najvišeg tijela Islamske zajednice u Bosni  i Hercegovini gdje bio zadužen za resor islamske prosvjete.

Postavši  u predvečerje Prvog svjetskog rata, 24. marta 1914. godine reis-ul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini definitivno će otpočeti nova, savremena epoha u životu bosanskohercegovačkih muslimana.

Na mjestu reis-ul-uleme Džemaludiin Čaušević ostaje sve do 1930. godine kada zbog ukupnih prilika u zemlji ali i radi narušenog zdravlja, na vlastiti zahtjev odlazi u mirovinu.  Naredne godine sve do prerane smrti 1938. godine, Čaušević uprkos slabom zdravstvenom stanju nastavlja svoj intelektualni rad radeći, pored ostalog, i na prevođenju Kur'ana časnog, koga će objaviti na bosanskom samo godinu dana prije smrti.

Za ime reisa vezuju se najveći reformski pokreti unutar bh. muslimanskog vjerničkog korpusa i ne samo unutar njega već i unutar balkanskog regiona. On je pokrenuo uvođenje latinice i ćirilice u vjerskoj štampi, pokrenuo je brojne novine i časopise i jedan je od reisu-l-ulema koji je prevodilac Kur'ana.