26 sep ZAPIS SA MATURALNE EKSKURZIJE – IZ SEHARE LIJEPIH USPOMENA

Dan I/II, subota i nedjelja

Subota, sabahsko vrijeme.
Nakon klanjanja ranog sabah-namaza uslijediše i posljednje pripreme za ekskurziju koja se dugo očekivala i za koju se pripremalo dugo.
Ilhan (Elkasović, op.a.) je došao autom po mene oko 07:20 sati, kako smo se i dogovorili dan ranije.
Prije mene već je otišao po Bilala (Mehić, op.a.), a sad smo se skupa zaputili i po Hasana (Čaušević, op.a.).
Taman na vrijeme stižemo pred Medresu, selamimo se s razrednikom (prof. Elvedin Grošić, op.a.) i prenosimo stvari u autobus koji je stigao samo par minuta poslije nas.
Komentarišemo kako je autobus naizgled kvalitetan i da će nam biti udobno u putu.
Upoznajemo se sa vozačima iz Beganović Tursa i ukrcavamo se u zeleni Setrin autobus.
Na put s nama idu razrednici prof. Elvedin Grošić, prof. Memnuna Dervić i direktor prof. Zuhdija-ef. Handanović.
Direktor prof. Handanović nas je sve poselamio i poželio nam sretno putovanje, nakon čega je Emir (Osmanagić, op.a.), ako Bog da naš budući hafiz, proučio kratko ašere a ja dovu za put.
Do Prijedora je uglavnom vladala tišina, valjda zbog umora i nespavanja od protekle noći, ponajviše od ushićenja pred polazak na tako dug put o kojem smo maštali još u  prvom razredu medrese.
U Prijedoru nam se ukrcava i drugi Hasan (Jusić, op.a.) i nastavljamo put prema Stambolu.
Do Bijeljine smo pomalo slušali odabranu muziku i razrađivali planove za obilazak Istanbula.
Po stizanju u Bijeljinu obišli smo Sultan Sulejmanovu Atik džamiju gdje klanjasmo i podne-namaz.
Najdosadniji dio putovanja, svakako, bili su izlasci na granicama i čekanje prelaska u narednu državu.
Putujemo kroz Srbiju i stajemo na neko odmaralište gdje uzimamo kratak predah i na travi pored parkinga džematile klanjamo.
U Bugarsku smo ušli već u kasnim večernjim satima, tako da smo gotovo cijelu Bugarsku prespavali.
Nakon dugo vremena, namještajući se u autobuskim sjedištima, ipak smo svi utonuli u san iscrpljeni od 15-ak sati vožnje.
Probudili smo se na bugarsko-turskoj granici, u ranim jutarnjim satima.
Taman smo stigli klanjati sabah u džamiji koja je bila odmah uz tursku granicu.
Nešto prije podneva napokon stižemo u Istanbul.
Prvo smo se smjestili u hotel Ilkbal, nedaleko od Kapali čaršije.
Ostatak dana smo imali slobodan za obilazak grada po želji.
Davud (Mulaosmanović, op.a.), Hasan J., Ilhan i ja odmah smo se dali u potragu za mjenjačnicama i dobrim restoranima.
Dan smo završili testiranjem hotelskog bazena i saune.

Dan III, ponedjeljak

Spremamo se za prvi službeni obilazak Istanbula.
Hasan Jusić, Ilhan Elkasović i ja skupa smo u sobi.
Nakon doručka prva destinacija bila nam je bila Čamlidža džamija u azijskom dijelu grada, poznata i kao Erdoğanova džamija.
Prelijepa džamija koja nas je zadivila svime što posjeduje.
Potom slijedi krstarenje Bosforom, interesantno iskustvo koje nam je pružilo izvrsnu priliku za fotografisanje ali i divan pogled na razne istanbulske objekte i džamije.
Poslije krstarenja, autobusom stižemo u blizinu Aja Sofije i Sultan Ahmedove Plave džamije.
Pred Aja Sofijom kilometarski red za ulaz unutra.
Specifična je ta Aja Sofija, brojna tijela žele kročiti u nju, a zasigurno još više duša čezne da osjete njenu duhovnu toplinu pokoravajući se Stvoritelju u njoj.
Obišli smo Plavu džamiju nakon čega je većina krenula prema hotelu ili obližnjim restoranima, a sa direktorom smo Hasan Č., Emir O., Ilhan E. i ja sačekali 30-ak minuta da klanjamo ikindiju-namaz u Aja Sofiji.
Zajedno smo se i vratili u hotel, a direktor nas je počastio ručkom u jednom od mnogobrojnih restorana.
Predvečer Ilhan i ja izlazimo na kahvu sa razrednikom prof. Grošićem u obližnji restoran.

Dan IV, utorak

Opet rano ustajanje, nakon nekoliko propuštenih alarma i odgađanja ustajanja.
Po ko zna koji put, ukrcavamo se u autobus.
Ovaj put putujemo u Bursu, jednu od prijestolnica velikog Osmanlijskog carstva, udaljenu približno 150 km od Istanbula.
Prvo obilazimo turbeta gazi padišaha Osmana i gazi padišaha Orhana, skrušeno učeći Fatihu pred rahmet njihovih duša.
Potom slijedi Ulu džamija, divna džamija s 20 kupola, od kojih je jedna staklena ispod koje se nalazi fontana.
Nezaobilazan je i stari pazar, prilika da sebi priuštimo brojne stvari kao uspomene iz Turske, a po jeftinijim cijenama u odnosu na Istanbul.
Obećao sam razredniku (prof. Elvedin Grošić, op.a.) donijeti jedan suvenir za njegovu kćerku za kojim dugo traga.
Nekako mi je najlakše bilo da zamolim Suelu (Bajrektarević, op.a.) da i ona to potraži, jer se bolje od mene razumije u kupovinu toga.
Kako sam i očekivao, pronašla je upravo ono što prof. Grošiću treba, na obostranu radost.
Vraćamo se isti dan u Istanbul, a s društvom poslije welnessa izlazim na čaj i baklavu.

Dan V, srijeda

Danas smo malo bolje spavali jer je slobodan dan.
S Hasanom J. ujutro izlazim do Kapali čaršije, nešto i kupujemo uz obavezno cjenkanje sa lokalnim trgovcima.
Tako funkcioniše kupovina i prodaja ovdje, cijene su uglavnom veće od realnih i lahko se dogovaraju niže.
Vraćamo se u hotel, a onda skupa s Ilhanom odlazimo na podne-namaz do Sultan Fatihove džamije, u čijem sklopu se nalazi i turbe sultana Mehmeda II Fatiha.
Proučili smo Fatihu pred dušu sultana Fatiha, razmišljajući o njegovom osvajanju Bosne.
Hasan se vraća u hotel, a Ilhan i ja ostajemo na pijaci u blizini džamije.
Prilično puno smo se nahodali, a nismo ništa specijalno kupili.
Hodali smo još malo po Istanbulu, vozeći se taksijem ili tramvajem i umorni se vratili u hotel.
Uspio sam s Hasanom Č. otići na akšam-namaz u Sultan Sulejmanovu džamiju, a isto tako i obići njegovo turbe.

Dan VI, četvrtak

Naš posljednji dan u Istanbulu.
U srcima gnijezdimo želje da obiđemo još mnogo džamija, turbeta, objekata, kvartova ali nemamo dovoljno vremena, ni blizu onoga koliko je potrebno za sve to.
Prvo obilazimo Miniaturk, zabavni park ili muzej na otvorenom.
Potom svraćamo i u Ejup Sultan džamiju i turbe Ebu Ejjuba El-Ensarija.
Iskoristio sam priliku da odvedem Ilhana i Hasana Č. do turbeta velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, znamenitog Bošnjaka, što mi je bila i velika želja pri dolasku u Istanbul.
Vrše se neki radovi na turbetu, ali smo uspjeli kratko ući u turbe i proučiti Fatihu paši Sokoloviću.
Odlazimo do muzeja Panorama 1453, gdje smo prisustvovali realističnom prikazu osvajanja Istanbula od strane sultana Fatiha.
Za kraj je ostavljen obilazak velikog tržnog centra Venecija.
Uspio sam predvečer otići taksijem do palače Dolmabahçe, rezidencije posljednjih 6 sultana Osmanlijskog carstva a potom i Mustafe Kemal-paše Atatürka.
Prebacujem se kratko do Galata kule zbog žurbe da stignem na akšam-namaz u džamiju Mehmed-paše Sokolovića.
Stižem na vrijeme, a onda prošetah do Aja Sofije i vratih se tramvajem do hotela.
Posljednju noć Ilhan i ja smo proveli skupa žaleći zbog toga što ekskurzija, barem nama, tako brzo prođe.

Dan VII, petak

Rano ujutro se pakujemo za povratak kući, isto onako kako smo se pakovali za dolazak ovdje, samo sa par kesa više.
Tužno napuštamo hotel i krećemo prema Edirnama gdje ćemo klanjati i džumu-namaz, a nakon toga nastaviti put prema svojoj domovini.
Stižemo u Edirne sat vremena pred džumu. Iskoristili smo vrijeme da kupimo baklavu u poznatoj prodavnici uz džamiju Selimiju.
Klanjali smo džumu i krenuli prema bugarskoj granici.
Dan je prilično brzo prolazio, uz povremene odmore kraj autoputa.
Nakon večere smo napravili odličnu atmosferu u autobusu, pjevajući i izvodeći razne komedijalne scene, što će nam zasigurno ostati u pamćenju cijeli život.
Nakon tog iscrpnog “programa” koji je trajao cijeli sat vremena, lahko smo zaspali.
Stižemo na sabah-namaz u Kamičane, u Šehidsku džamiju pokraj glavne ceste.
Približavamo se Cazinu i našoj Medresi, u koju dolazimo oko 08:30 sati.
Opraštamo se i odlazimo svojim domovina noseći najljepše uspomene sa maturalne ekskurzije u svojim srcima, pamteći razne trenutke sa svojim društvom, razrednicima i direktorom, a za kraj doveći Gospodaru :

Svemogući Allahu,
kako god si nam podario da dočekamo svoju maturalnu ekskurziju, isto tako nam podari da u zdravlju i veselju dočekamo svoju maturu i svečanu akademiju.

Svemogući Allahu,
smiluj nam se da budemo onakvi sa kakvima ćeš Ti biti zadovoljan, a naši roditelji sretni.

Svemogući Allahu,
mi se približavamo kraju našeg obrazovanja u Medresi, pa Te molimo da one koji su na nas prenosili znanje kroz ove četiri godine nagradiš, a molimo Te i da nas učiniš ponosom naše Medrese i dostojnim emaneta koji preuzimamo završavajući ovu časnu školu.

Molimo te, Svemogući Allahu, da nam budeš u pomoći kroz naše živote i buduće obrazovanje i da nas jednog dana sastaviš u džennetu kao posebnu generaciju Cazinske medrese skupa sa našim muderrisima,
Amin!

Harun Nuhić, IVa