20 apr ADNA VELIĆ: “Moje četiri godine kroz Medresu “Reis Džemaludin-ef. Čaušević”

PRIJATELJSTVO U MEDRESI

Prijateljstvo, uz ove cure sam naučila značenje te riječi. Četiri godine smo pod istim korovom. Ponekad uhvatiš se da te one znaju bolje nego sam sebe.

Kada kreneš krivim putem, radiš pogrešno stvari, one su tu da te isprave, ali tajno, nikada javno, jer to rade samo iskreni prijatelji.

Nije uvijek sve bilo sjajno, bilo je i tužnih, sretnih, čak i onih trenutaka kada se posvađaš s nekom od njih. Te svađe, bile su to sitnice, dječije gluposti,
pogrešan trenutak prilaska određenoj djevojci, hvala Allahu, uvijek nakon tih trenutaka prišle bi jedna drugoj i uz zagrljaj zaboravile takve stvari.

Svaka mi je na poseban način srcu draga, ovakvo prijateljstvo ne bi imale da nismo bile u Medresi.

Put nakon Medrese će nas odvesti na različite strane, neki će imati sličan ili isti pravac, drugi se možda nikad više neće sresti. Ali znam kada bih ponovo
birala u koju školu i koji razred da idem, odabrala bih Medresu i svoje Tulejbice (nadimak IVc razreda).

TULEJBICE

Svi smo na početku olahko to shvaćali,
Da bi se sad u nju vraćali.

Suza ponekad krene,
Kad se vrate sve uspomene.

I najmanji djelić sada je bitan,
i on više nije tako sitan.

Stopili smo se u jedno,
Ljudi moji, to je vrijedno.

Četiri godine kao sekund proletješe,
A mnogi od nas začuđeni stajaše.

Kako, zašto, kud brže kraj?

To su sad naša pitanja, znaj.

Iskoristi svaki tren u potpunosti,
I nikad korisno ne propusti.

Jer znaj, kajanje onda dođe,
Kad cijelo školovanje prođe.

Ajša Babić, 4c

TITULE UČENICA: