20 apr ADNA VELIĆ: “Moje četiri godine kroz Medresu “Reis Džemaludin-ef. Čaušević”

Zašto sam upisala Medresu, te vam preporučujem isto!

PREDNOSTI MEDRESE:

•PRAKTIKOVANJE VJERE
•SIGURNOST
•KVALITETNO ZNANJE
•RAZUMIJEVANJE DRUGOG
•PRIJATELJI
•MOGUĆNOST UPISA BILO KOJEG FAKULTETA NAKON MEDRESE

Nakon što sam završila osnovnu školu, otišla sam u Austriju da pohađam gimnaziju.
Završila sam prvi razred u toj školi. Na kraju godine srce nije bilo zadovoljno s životom u Austriji.
Hvala Allhu koji mi je pružio priliku da se vratim, ne kajem se što sam bila tamo, to je jedno više iskustvo u životu.
No, da sam nastavila život tamo, sada bih se vjerovatno već kajala što nisam u Bosni, u Medresi.

Četiri prelijepe godine sam provela u medresi, naučila sam puno stvari o svojoj vjeri, upoznala divne ljude, izgradila svoju ličnost, karakter. Život u Medresi me ojačao i učinio boljom osobom.

Znam da je curama problem mahrama, govore sebi: “Kako ću ja u medresu, morat ću da se pokrijem?”
Kažu: “Ne mogu ja to, prijatelji će me napustiti”, mnogo izgovora pronalaze kako bi to ostavile po strani.

Hajd, mogu da razumijem, još nisu spremne, ali pitamo li se zašto?! Nažalost, to je zbog drušva u kojem se nalazimo, kada te svako odgovara da se pokriješ i priča ti kako si mlada, da ima vremena, a NEMA!

Niko od nas ne zna gdje i kada ga smrtni čas čeka. Žalosno je što naše društvo slijedi zapad u lošim primjerima, sve ono što je suprotno od našeg lijepog islama.
I kada im se dešavaju loše stvari, pitaju se zašto baš oni, zbog čega ta patnja, bol. Svaki put kada sebi neko
postavi ta pitanja treba da se sjeti da sve ono što nam se loše dešava je posljedica naših grijeha. Loše je od nas samih, a dobro je od Allaha.

Ne možeš da ne klanjaš, ne učiš Kur'an, ne slijediš sunnet i da očekuješ da ćeš biti sretan / -a.

Hoćeš, osjetit ćeš ti sreću, ali prolaznu. Sreću koja kratko traje, onu koja ti ne donosi duševno zadovoljstvo, a zar može čovjek biti istinski sretan ako duša nije mirna.

Ako mene pitate kako je to biti maturantica Medrese, ne bih mogla da definišem to kao jedan osjećaj.

Osjećam se radosno što sam ostavila svoj trag u toj školi, a i ona u meni,
a osjećam i tugu što se rastajemo.

Ponosna sam što sam učenica Medrese, što je ona dio mojih uspomena.

Nadam se da ćete se i Vi odlučiti za Medresu
i biti sretni zbog toga, kao što sam ja.

Znate, evo nakon četiri godine gledam dvije slike, na jednoj se nalazi moja generacija s kojom sam išla u razred u Austriji, gimanziji, i mene nema na toj slici, a gledam drugu sliku Tulejbica, na njoj se nalazim. Gledajući te dvije slike zahvaljujem Allahu što sam prije četiri godine donijela odluku da se vratim u Medresu.
Niti jedan jedini dan nisam požalila zbog te odluke, vjerujte. Medresu sam voljela i prije nego sam kročila u nju, srcu mi je uvijek bila draga, sada kada sam njen maturant,
ne mogu, a da je ne volim još više i da se ne osjećam zaista sretno.